Najumnija Srpkinja svog doba i prva žena akademik- Isidora Sekulić

„Ako nešto vredim, neka kažu posle moje smrti, a ni dva dana pred smrt ne želim da me hvale. Nisam bila srećna. S tim sam se pomirila. Postoji vasionska sreća koja opredeljuje ljude. Ako niste voljeni, uzalud ćete vi nastojati da vas vole“.
Ovako je u par rečenica u svom poslednjem intervjuu govorila Isidora Sekulić, srpska književnica, sumirajući sve što je u životu uradila i način na koji je živela:
„Neka mi je Bog u pomoći, ne mogu drukčije“- govorila je Isidora, prvi predsednik Udruženja književnika Srbije i prva žena član Srpske akademije nauka i umetnosti.

Ko je bila Isidora Sekulić?
Rođena je 16. februara 1877. godine u selu Mošorin. S obzirom da je bila akademik i prva članica Kraljevske akademije nauka i umetnosti, Isidora se smatra ženom koja je pomerila granice kada je u pitanju učešće žena u nauci i umetnosti.
Detinjstvo je provela u Rumi, Zemunu i u Novom Sadu, gde je završila školu. Od malih nogu se odvajala od svojih vršnjaka, naročito u oblasti književnosti i jezika, zbog čega je neretko bila zadirkivana od svojih vršnjaka.
Doktorirala je 1922. godine i bila je prvi predsednik Udruženja pisaca Srbije. Dosta je putovala, posetila je Englesku, Francusku, Švedsku, Nemačku, Italiju i Norvešku.
U Norveškoj je našla mir i uživala u šumama i fjordovima, a upravo je zahvaljujući tom putovanju napisala putopis „Pisma iz Norveške“ (1914. godine).
“Čovek je nomad po srcu svom, po misli svojoj, po idealima svojim. On je nomad po volji božijoj, koja ga je stavila među ogromna prostranstva neba i zemlje. Davnašnja i današnja strast, da se leti, putuje bez putanja i stanica i granica, to je proboj nomadstva čovečije prirode.” (odlomak iz putopisa „Pisma iz Norveške“)
Sekulićeva je za života stekla uvaženje kao najobrazovanija i najumnija Srpkinja svoga vremena, a posebno priznanje bio je njen izbor za člana Kraljevske akademije nauka i umetnosti, gde je ušla kao prva žena član.
Iako je mnogo postigla, Isidora očigledno nije bila zadovoljna svojim životom, čemu svedoči i pomenuti poslednji intervju srpske književnice.
Retko je govorila o privatnom životu, ali je sačuvana jedina njena izjava o braku sa poljskim lekarom Emilom Stremnickim:
„Za mene je brak imao smisla jedino radi dece, a kako ja nisam mogla zbog svoje bolesti imati dece – udala sam se za Stremnickog, jer je on bio blizu smrti i jer je to od njega radi trebalo…“
Bolešljiva i krhka, i sama je u intervjuu govorila da je sa majčine strane nasledila tuberkulozu, „jer su tamo svi tuberkulozni“, a sa očeve strane ludilo i razne oblike nervne poremećenosti. Tvrdila je da je već od četvrte godine patila od nesanice.
Isidora Sekulić penzionisana je 1931. godine. Za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije izabrana je 16. februara 1939. godine , a za redovnog člana Srpske akademije nauka 14. novembra 1950., kao prva žena akademik.
Umrla je 5. aprila 1958. godine u Beogradu. Na Topčideru, gde je živela, podignut joj je spomenik 2015. godine.
„Hvala Gospodu što mi je život težak, trudan i otrovan. Poći ću u smrt istrošena i iskidana, neću umreti kao brav… Svako vam dobro od Boga.“

Manifestacija Isidori u čast
U slavu i u znak sećanja na srpsku književnicu Isidoru Sekulić,Gradska opština Savski venac priređuje manifestaciju “Dani Isidore Sekulić” u Kući Kralja Petra. Takođe, u okviru manifestacije uručuje se i nagrada sa njenim imenom. Za 2022. godinu nagrada je uručena književniku Draganu Stojanoviću za knjigu “Tripl Dablin” objavljenu u izdanju izdavačke kuće “Dosije”-studio iz Beograda.
Milica Mihajlović
Napomena -slika Isidore Sekulic je izvor wikipedia a dobitnici nagrade- GO Savski venac
